Sačuvaj nas od zla i ne uvedi nas u napast!

četvrtak, 29.05.2008.

U Srbiji nema proeuropskih snaga!

U Srbiji nema proeuropskih snaga!

Uzalud se naši političari od premijera, predsjednika pa do nekih oporbenih anonimaca nadaju pobjedi proeuropskih snaga u Srbiji, jer tko god na kraju sklopi koaliciju, vlast ne će biti demokratska i europska. Naime u Srbiji ne možemo govoriti o proeuropskim snagama, jer jedina proeuropska stranka Čede Jovanovića (jedino se on od svih lidera zalaže za promjenu Ustava Srbije, koji zagovara daljnji ekspanzionizam i redefiniranje granica) osvaja samo nekoliko postotaka na izborima i kao takva ne predstavlja značajnu stranku a samim time ni snagu.
Dakle tko kod sklopi koaliciju ona će biti prepuna fašističko-četničkih elemenata, eventualno bismo mogli govoriti o gradaciji četništva među mogućim koalicijama ali nam uopće nije bitno tko je kolik četnik ako je on četnik.
O Nikoliću i njegovim stavovima ne ću govoriti, kao ni o Koštunici, čije četništvo potkrepljuju fotografije o sudjelovanju u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku, a pogotovo o socijalistima i Miloševićevim sljedbenicima, o svima njima suvišno je trošiti riječi. Dotaći ću se takozvanih europskih ili proerupskih elemenata, koje bi trebala predstavljati stranka srpskog predsjednika Tadića. Tih europskih elemenata, ukoliko postoje, do sada nisam primjetio, na vidjelo izlaze samo i jedino fašsitički elementi, koji nisu bili strani ni predsjedniku Tadiću, ali se preko njih prelazilo zbog nekakvih dobrosusjedskih odnosa, koji to nisu, jer se hrvatske tvrtke pa i građani u Srbiji na veliko šikaniraju, a nema ni traga vraćanju imovine protjeranim srpskim državljanima hrvatske nacionalnosti iz područja Vojvodine (dok hrvatski državljani srpske nacionalnosti dobivaju novoizgrađene kuće, ne vraćaju se u Hrvatsku a kuće prodaju jer s novcem od prodaje mogu u Srbiji živjeti 20ak godina). Takvi fašistički elementi najviše se očituju u izjavama, ali i načinu života tri eksponirana i uvažena člana «proeuropskih snaga», Vuka Draškovića, Bore Čorbe i Vuka Jeremića. Sam pokušaj stavljanja Vuka Draškovića u kontekst proeuropske snage u osobe s cerebralnim integritetom u najmanju ruku izaziva podsmjeh, ako već ne gnušanje. Taj istaknuti «demokrat» današnjice javno podupire četnike iz Drugog svjetskog rata, a osnivač je Srpske garde, četničkog pokreta iz 1991. s dobrovoljcima iz Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske, koja je sudjelovala u agresiji na Republiku Hrvatsku, a članovi joj nakon rasformiranja mahom prelaze u Arkanove odrede. Bora Čorba, osim što izgledom podsjeća ne kojekakve nemani koje su hodale našim područjima od 1941.-45. i 1991.-95. godine, načinom života, stihoklepstvom (upravo se njemu pripisuju stihovi «Biće mesa klaćemo Hrvate...») ali i fašističkim izjavama o Albancima na Kosovu niti ne pokušava sakriti neman koja čuči u njemu, samo je pitanje postoji li dio njega koji nije ta neman. Mladi ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić, inače jedan od najobrazovanijih članova trenutne vlade na odlasku, čovjek neminovno visokog intelektualnog kapaciteta, ovih dana diže buru u javnosti izjavama o etničkom čišćenju Srba nakon Oluje. Stupidna su olakotna shvaćanja pojednih hrvatskih političara da se radi o mladosti i neiskustvu dotičnog ili o dnevnopolitičkim potrebama, jer isti na smišljen način dugo vremena provocira hrvatsku javnost takvim i sličnim izjavama. Slike koje su objavljenje u srpskim medijima, a pripisuju se njemu (on ne demantira), a prikazuju dotičnog sa šajkačom na glavi tijekom pijanke jasno upućuju da dotični živi svoja uvjerenja koja nemaju veze s povijesti i istinom. Ukoliko je etničkog čišćenja i bilo, ono se nikako nije dogodilo poslije akcije Oluja, već se počelo provoditi prvi dan akcije kada je Krajinska vrhuška potjerala srpski živalj s okupiranog područja, koji nije smio ostati (iako su ga hrvatske vlasti javno pozivale na ostanak) jer bi u protivnom izgubio život. Naime, oni Srbi koji se nisu htjeli povući sa svog ognjišta u Hrvatskoj bili su ubijani, od strane paravojnih i obavještajnih formacije Krajine (na što upućuju dokazi o ubosjtvima na obali Karinskog mora, gdje su srpske paravojne formacije strijeljale civile srpske nacionalnosti), po meni je, dakle, etničkog čišćenja uistinu bilo, a provele su ga vlasti Krajine, a možda i same vlasti ondašnje Jugoslavije. Mladi Vuk, namjerno iskrivljava činjenice ne zbog mladosti i neiskustva, već zato što životom gaji i dijeli takvo mišljenje, a najvjerojatnije je bolje od mene upoznat sa situacijom iz kolovoza 1995. godine te mu se ne sviđa činjenica da su etničko čišćenje proveli pripadnici njegova naroda nad vlastitim narodom, pa će on, baš kao brojni prije njega izricanjem laži početi pisati novo poglavlje spske povijesti.
Nakon ovog javnog koketiranja s fašizmom i notornog laganja, jasno nam je da europskih i demokratskih stranaka u Srbiji nema, osim ako fraza «proeuropske snage» ne označava gradaciju među strankama bez isključivanja četništva. Mogućnost da fraza «proeuropske snage» (a sve je izglednije da je upravo tako) podrazumijeva četništvo koje se okreće i prihvaća Europu, predstavlja izuzetnu opasnost, jer svoju bit, svoje četništvo ne odbacuje, niti ga Europa na to prisiljava. Zato se mi trebamo zapitati postoji li razlika između proeuropskih i proruskih četnika današnjice, kad su i jedni i drugi ništa drugo doli četnici (dok god javno ne raščiste s prošlošću).

29.05.2008. u 18:47 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 30.04.2008.

Život počinje...

Naizgled je teško nastaviti naslov, ali ako se samo malo zamislimo, jedini logični nastavak je začećem. Život počinje začećem!
Ako bismo bilo kojeg liječnika, biomedicinara ili znastvenika ine profesije upitali jesu li papučica ili ameba živa bića, dobili bi potvrdan odgovor. Ti jednostanični živi organizmi mogu vršiti brojne funkcije, od prehrane, primitivnog disanja do razmnožavanja, u njihovu slučaju diobe. Usporedimo s tom primitivnom stanicom, odnosno živim bićem zigotu, to jest oplođenu jajnu stanicu čovjeka. Ta zigota, sa jezgrom, pronukleusima, citoplazmom i organelama naizgled se ne razlikuje od amebe, ta samo je jedna stanica, ali njenom diobom nastale dvije, pa četiri i n stanica ne razdvajaju se, nego ostaju na okupu sve dok u potpunosti ne formiraju onu poruku koja im je zapisana u genomu, a to je ljudsko biće u konačnici.
Zagovornici pobačaja tješeći sebe, a obmanjujući javnost često puta ističu da takva oplođena jajna stanica, pa ni slijedeći razvojni stadiji iste nisu živi, dok za amebu u glas ističu da jest živa! Kako nešto što u početku ima dvije, pa četiri pa n-broj više stanica od papučice nije živo, dok ona jest? Čak niti nakon neograničeno vremena provedenog u razmišljanju, zagovornici abortusa uvdje zašute, jer i oni sami zanju da ZAMETAK JEST ŽIV!
Taj «skup stanica» kako ga neki vole nazivati, ne samo da živi, već je vrlo uspješan u preživljavanju. Već krajem prvog tjedna implantira se u stjenku maternice, da bi postepeno sve više napredovao, prilagođavajući sebi ne samo mikrookolinu već kompletne funkcije majke, tako da vremenom majka nesvjesno čitav svoj organizam podredi «skupu stanica». Iz toga se jasno vidi da je, za mene, Bog, za neke, priroda i evolucija podredio/la organizam majke tom «skupu stanica». Ovim znastvenim, a tako jednostavno biološkim dokazom, padaju u vodu izjave kako majka zbog svog psihičkog, socijalnog, društvenog, političkog ili inog (osim zdravstvenog) stanja mora biti u prednosti nad «skupom stanica».
Postoje i oni zagovornici abortusa (uglavnom zagovornici antibebi pilula) koji tvrde, da život počinje implantacijom, dakle inkorporiranjem, odnosno ugniježđenjem zametka u stijenku maternice, jer tek tada zametak počinje djelovati na svoju okolinu, što je po njima prvi znak života. Međutim, ako veća sama zigota nije živa, kako je moguće da se iz nečega neživog stvori nešto živo?! Ne bi li se onda iz betona, kamena i željeza moglo stvoriti živo biće? Pošto, dakle, iz nečega neživog ne može nastati živo biće, logičan je i jedini valjan zaključak da je zigota nužno živa!

Kako ne bih previše pojednostavio zametak, svodeći ga na razinu amebe, u daljnem tekstu ću dokazati razliku, jer su i jedno i drugo živi, ali nije ubojstvo ubiti papučicu.
Navedeni se «skup stanica» evidentno dijeli i konstantno mijenja u kopleksno i složeno biće koje će u konačnici postati čovjek.
Mnogi kažu da to ljudsko biće u utrobi majke nije ljudsko biće, jer se ljudsko biće postaje tek činom poroda. Međutim, ne može čovjek postati čovjekom samo činom poroda, presjecanjem pupčane vrpce, jer se biće ne može razviti iz nebića. Ljudsko biće, čovjek porodom samo mijenja svoju okolinu, svoje životne navike i potrebe, ali ne postaje ili prestaje biti ono što je bio prije samog rođenja.
Postoje države (Slovenija, Izrael i brojne druge) u kojima je dozvoljeno abortirati fetus u kasnim stadijima trudnoće, na način da se takvom nerođenom čedu s nekoliko mjeseci unutarmaterničnog života u krv ubrizga KCl (kalijev klorid) isti onaj koji se daje osuđenicima na smrt, postupkom «iglom», da bi se to čedo, nakon
što mu srce prestane kucati, raznim instrumentima raskomadalo te se takvo raskomadano porodilo, dok mu «majka» za to vrijeme bezbrižno spava u anesteziji.
Što ako se fetus porodi sa sedam mjeseci i nakon toga se stavi u inkubator, dakle samo je majčinu utrobu zamjenilo, umjetnom utrobom, jer samo nije sposobno egzistirati u svijetu. Svi se slažu, pa i oni koji najviše zagovaraju abortus, da je takvo prijevremeno rođeno čedo dijete, dakle, ljudsko biće. Umorstvo tog djeteta bilo bi čedomorstvo, ali postoji li razlika u odnosu na fetocid?! Koliko god se trudili naći valjan razlog, pobornici abortusa na ovo zašute. U većini drugih zemalja je situacija nešto drukčija, jer je abortus dozvoljen do stodvadesetog dana uz posebno odobrenje komisije, ili do dvanaestog tjedna bez ikakvog razloga. Ako znamo da je abortus do dvanaestog tjedna bez ikakva razloga dozvoljen zbog zahvata kojim se obavlja, dakle nakon toga nije moguć rutinski zahvat, (odnosno nitko se u njega ne želi upuštati, osim eventualno u «privatnoj praksi» koju je nemoguće kontrolirati), ostaje nam 120. dan života. Embrij se do 119. dana smatra «skupom stanica» a slijedeći dan postaje fetus, a time po zakonu, ljudsko biće. U ovome je bit problema, jer jedan dan odlučuje može li se to živo biće u majčinoj utrobi smatrati «skupom stanica» ili ljudskim bićem. Niti na 18. rođendan postajemo racionalni, niti ostarimo s danom umirovljenja tako niti ljudskim bićem ne postajemo stodvadesetim danoh intrauterinog života. Ne može stodevetnaest dana to biće biti «skup stanica» ili biće koje je kao papučica ili ameba, a stodvadesetog dana postati ljudsko biće.
Zagovornici abortusa ističu da je ovaj dan ključan u razvoju središnjeg živčanog sustava, jer osoba koja nema razvijem središnji živćani sustav nije čjudsko biće! Po njihovoj logici zaključujemo da ni oni koji imaju odstranjenja polovice ili dijelova mozga, različite malformacije i abnormalnosti kralješničke moždine ili mozga, ili pak osobe s psihičkim nedostatcima nisu ljudi! Uopće ne ću potezati paralelu s Hitlerom, jer su i oni sami toga svijesni, te nemaju niakakve argumente u svoju korist.

Napokon ću zaključiti ovaj post činjenicom da ljudsko biće ili jesmo ili nismo danom svog začeća, na žalost oni koji zagovaraju abortus, sude djecu prema sebi samom negirajući im ljudsku bit.

30.04.2008. u 00:52 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Teško je govoriti istinu, kad je laž svuda oko nas, sve dok laž ne postane istina, a moja istina laž (...) Gospode snage mi daj da pero moje ne vidi laži, a iz njega istina ostavlja trag, istina koja će nadječati laž(...)"

Linkovi

Blog.hr

Prijašnji postovi:
Zoran Milanović najpozitivniji
Obrazovani za SDP???
Branko Perica
SDP i obrazovanje
Crkva po mjeri!
Hrvatskoj trebaju promjene!
Vukovar, to smo mi!
Velika Srbija iliti Malena zemlja Raška!
Pošast današnjice ili neviđeno licemjerje!

Preporučeni blogovi (po abecednom redu):

BibBlog
blago meni
Hrvatska, ljubavi moja
inspektor clouseau1
lionqueen
markolinho
odmak
Savezna BiH
Sapienti Sat
voice_of_truth

Free Counter
Free Counter



Zadržavam diskrecijsko pravo brisanja komentara s vrijeđajućim sadržajem i onih koji nemaju veze s postom!


Korisni linkovi za neupućene:

Zoran Milanović Nemam pojma