srijeda, 28.11.2007.
Sumrak demokracije!
Net.hr prenosi:
Zanimljivo je suglasje analitičara, i lijevih i desnih, da predsjednik Mesić bespotrebno izaziva krizu odbijajući priznati HDZ-ovu pobjedu i prvo ponuditi mandat Ivi Sanaderu.
Hrvatska se bez ikakvog valjanog političkog razloga našla u jednoj izuzetno mučnoj situaciji koja sa svakim novim satom neizvjesnosti dobije snažni potencijal prerastanja u krizu širih razmjera.
Vođen samo njemu znanim motivima, predsjednik države upravo radi svoju najveću pogrešku u oba mandata pokušavajući postizborno mijenjati politički izbor hrvatskih građana, a čelnici SDP-a i HNS-a kao "loši gubitnici" u njemu traže potporu za ono što im objektivno ne pripada, barem ne dok HDZ ne doživi neuspjeh u namjeri da sastavi novu vladu.
Zanimljivo je da oko toga postoji suglasje gotovo apsolutne većine komentatora i analitičara neovisno o tomu preferiraju li inače lijeve ili desne ideje.
Tako komentator Jutarnjeg lista Nino Đula piše kako predsjednik Mesić mora odmah dati mandat Sanaderu zaključujući da Zoran Milanović nije uspio pobijediti HDZ na izborima.
"Sad to želi učiniti naknadno. Milanovićeva je akcija razumljiva i legitimna. Tvrdi da može okupiti lijevu vladu, iako HDZ ima 10 mandata više od SDP-a. Ako je točno da Milanović već ima natpolovičnu većinu, tko može narediti predsjedniku Stjepanu Mesiću da prvo Ivi Sanaderu ponudi mandat za sastavljanje vlade? Mesiću Ustav dopušta da pobjednikom proglasi onoga tko dokaže većinu.
Međutim, ako Milanović sad još nema tih 77 zastupnika, nego ih želi skupljati na račun toga što bi Mesić mandat dao njemu, a ne relativnom izbornom pobjedniku, onda je to već krizna situacija i nema previše veze ni s Ustavom ni s demokratskom procedurom", piše Đula u Jutarnjem listu.
"Pogotovo je to problematično kad se zna da se predsjednik Republike uoči ovih izbora bio potpuno jasno svrstao na stranu SDP-a i HNS-a. Istraživanje je pokazalo da je agitiranjem za opoziciju Mesić utjecao na odluke 17 posto birača. Mesić se na ovim izborima nije ponašao kao neopredijeljeni zaštitnik građana i ustavnog poretka, nego je, naprotiv, nizom akcija i nastupa otkrio da se zauzima za smjenu HDZ-a.
Upravo bi stoga Mesić sad trebao izbjegavati bilo kakvu zloporabu svojeg prava na posredovanje oko rezultata izbora. HDZ je pobijedio na izborima, a ta je pobjeda uvjerljiva i u Hrvatskoj, dakle, nije riječ samo o višku mandata s liste za dijasporu", nastavlja Đula.
"Mesić prvo mora Sanaderu pružiti priliku da okupi većinu. Štoviše, Mesić bi to trebao učiniti odmah jer ga ovaj put odugovlačenje kompromitira, a i nepotrebno je jer se rezultati i odnosi više ne mogu bitno mijenjati.... a napose zato što se već jučer pronio glas o tome da se predsjednik države aktivirao kao glavni pregovarač za okupljanje većine za zamišljenu novu vladu. Prema tim informacijama, Mesić je osobno nazivao neke stranke, predlažući im da koaliraju sa SDP-om", stoji u članku u Jutarnjem listu.
"Ovaj put Mesićevo odugovlačenje može značiti jedino njegovo izravno sudjelovanje u organiziranju većine za opoziciju. Taj bi posao Mesića doveo u nezgodnu situaciju jer, kao državnik koji je izbore osvajao na platformi nadstranačkog kontrolora svake vlasti, sad riskira da ga se otpuži kako radi protiv volje većine.
Jer iako je SDP prva lista u šest od 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj, iako SDP i HNS u zbroju imaju više glasova od HDZ-a, metoda preračunavanja glasova u mandate učinila je HDZ legitimnim pobjednikom ovih izbora. To Mesića možda može privatno uznemiravati, ali on kao šef države ne bi smio, ni šutnjom ni krivom akcijom, kompromitirati jasan rezultat izbora.
A rezultat je takav da je SDP, kao što smo prognozirali, postigao povijesni rekord, prešao 30 posto i značajno se proširio u parlamentu, ali da ipak nije uspio izazvati kritičnu promjenu trenda, da nije uspio povećati odaziv građana na izbore, što bi mu išlo u korist, i da nije bitno ozlijedio HDZ. I prema rezultatu i prema koalicijskom kapacitetu, HDZ je, dakle, pobjednik ovih izbora", zaključuje Jutarnji list.
Istovremeno, Večernji list se pita "zašto je stvoreno ozračje kao da se ne zna pobjednik". Deana Knežević u članku naslovljenom "Mesić još nije čestitao HDZ-u" kaže kako je Ivo Sanader nedvojbeni pobjednik na nedjeljnim parlamentarnim izborima.
"Osvojivši 61 mandat u deset izbornih jedinica i još pet u dijaspori, HDZ je za točno deset zastupnika ispred SDP-a. To se ne može smatrati ni tijesnom ni nategnutom, nego vrlo uvjerljivom pobjedom.
Unatoč tome što je, dakle, sasvim jasno tko je relativni izborni pobjednik, još u izbornoj noći, a i tijekom današnjeg dana, ostalo je na neki način otvorenim tko će prvi sastavljati vladu.
Tome je na određeni način pridonio i predsjednik države Stjepan Mesić. Šef države nije odmah čestitao Sanaderu na izbornoj pobjedi, kao što su to iste noći učinili, na primjer, predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering i njemačka kancelarka Angela Merkel. Dao je, međutim, takvu izjavu iza koje je ostalo posve otvoreno tko će prvi dobiti priliku za sastavljanje vlade", piše Večernji list.
"Glavni akter u formiranju buduće vlasti, šef HDZ-a Ivo Sanader, iste je večeri vrlo jasno reagirao. U prvom obraćanju javnosti on više nije nastupao s pozicije stranačkog šefa, nego kao državnik, premijer svih građana, koji komplimentira izbornim takmacima na korektnom ponašanju u kampanji, a istodobno informira javnost da od Mesića očekuje mandat za sastavljanje vlade.
U nastavku izborne noći oglasio se i treći akter, šef SDP-a Zoran Milanović, čiji se istup uklapao u dvoznačne poruke s Pantovčaka. Ni Milanović nije čestitao stranci koja je pojedinačno osvojila najviše mandata i rekao, na primjer: 'Ako ne uspijete sastaviti vladu, onda ćemo je sastaviti mi jer za to imamo snage.' Ne obazirući se na volju HDZ-ovih birača, koji su bili u većini, Milanović je odmah najavio da će on sastavljati vladu. I o tome je već razgovarao s predsjednikom Mesićem iako je u tome zasad tajnovit, kao da nije riječ o temi koja se tiče najšire javnosti", nastavlja Deana Knežević.
"Tako je i tijekom današnjeg dana u jednom dijelu političke scene stvarana atmosfera da je i nakon izbora sve neizvjesno te da je moguće i da stranka koja nije relativni izborni pobjednik dobije mandat za sastavljanje vlade.
Takav se postupak kosi s voljom velikog dijela birača, koji je na biralištima rekao da želi dati HDZ-u još jedan mandat. Tim se možda ide prema svojevrsnoj, umjetno stvorenoj krizi jer se koalicijski potencijal HDZ-a proglašava nedovoljnim i prije nego što ga je bilo prilike provjeriti u Saboru. Ako se već u startu ignorira izborni rezultat, očekivati je da će se nakon izbora politička situacija još više zakomplicirati.
U formi diplomatskog propitkivanja na to već stižu diskretne reakcije iz međunarodne zajednice, kojoj nije u interesu da se u regiji otvara još jedna točka nestabilnosti. Danas su na politički krajnje neutralan način reagirali i sindikati, tražeći da se ne odugovlači sa sastavljanjem vlade", stoji u članku Večernjeg lista.
"Cilj je, smatraju neki analitičari, napraviti pritisak na potencijalne HDZ-ove partnere. Ako je tako, najviše će stiješnjena bili koalicija HSS/HSLS, bez koje ni HDZ ni SDP ne mogu sastaviti stabilnu vladu. Prema toj su koaliciji već krenule poruke da će do idućih izbora 'nestati' ako se sad prikloni HDZ-u", zaključuje Večernji.
Cijela ova situacija podsjeća na odbijanje priznavanja zagrebačkog gradonačelnika s kraja prošlog stoljeća i nedvojbeno upućuje na komunističke metode koje predsjednik provodi, a indicira i povezanost predsjednika i milanovićeva oca kao i strah od HDZova procesuiranja generala Zagorca zbog eventualne upletenosti! Sve u svemu smiješi nam se sumrak demokracije u 21. stoljeću!
nedjelja, 18.11.2007.
Vukovar, to smo mi!
"Odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama ali ne mogu, jer tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude? Dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom. Tko će čuvati grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još maldenačkog šaputanja, pridružite se!
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali i primili prvi poljubac, netko je jednostavno sve ukrao, jer kako objasnitida ni sjene nema. Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojemste gledali natužniji film. Vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi, prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijene, zatim svoju sadašnjost, a ako vam ostane snage uložite ju u svoju budućnost i nemojte biti sami u budućnosti. A grad? Za nj ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven da ga krvnik ne nađe. Grad, to ste vi!"
S.Glavašević
nedjelja, 04.11.2007.
Hrvatskoj trebaju promjene!
«Kad će više završiti ovo ludilo? Ne mogu to više podnositi!» Mislim u sebi dok noć prolazi, minuta po minuta, tješim se da je pun mjesec iako znam da nije, jer je bio prije tjedan dana! Misao prolazi jedna za drugom i san mi se čini sve daljim, kako ovaj trenutni tako i onaj san o budućnosti, lijepoj, divnoj, krasnoj, za koju se moj otac borio, za koju je onaj Ivan iz Vukovara (kojeg tako podsjećam na njegova sina), koji je devet mjeseci robijao u Srbiji nakon pada Vukovara, za koju je mali Branko otišao u Vukovar i nikad se iz njega nije vratio živ kao i ostalih 15 839 branitelja koji se nikada nisu vratili kući. Nekoliko trenutaka nemam misli, osjećam kako mi suza klizi niz obraz, pa još jedna... pojavi mi se opet ideja Irske, zašto ne otići u Irsku, ljudi vape za ljudima, katolici su, liberalizam nije izražen kao u anglosvijetu, obitelj je svetinja, jedino što je kišovitije, sunca na kapaljku... razmišljam o tome dosta intenzivno, i onda se sjetim pokojnok Branka, ona tri branitelja bez očiju, onog maloljetnog HOS-ovca iz Širokog, uh, stidim se svoje pomisli na Irsku, prožima me izuzetno neugodan sram, što ću reći ocu, on je bio spreman za svoju djecu poginuti, a meni na pamet padne da izbjegnem.
Jadniče! Pomislih u sebi, prestani s tim glupostima, misliš li to stvarno? Razmišljam! Naravno da ne mislim, razočaran sam, pogođen sam i zato mi nekad padne na pamet da dignem ruke od svega! Zapitam se zaslužuje li kolektiv moj rad (a moj rad je toliko malen u usporedbi s drugima), kao što se često pitam zaslužujemo li mi slobodu koju su nam poklonili 15 840 poginulih, desetci tisuća ranjenih i tisuće dragovoljaca... Zaslužujemo li? Ne znam! Iskreno, ne znam, čak bi se nekad usudio odgovoriti niječno! Ali kad se odmaknemo od promatranja kolektiva i uzmemo pojedince, brojne pojedince, odgovor nikako ne može biti niječan! Valjda onda i moj rad nije uzaludan, jer ako sam barem jednom pomogao onda nije uzaludan, tražim tog jednog, i sjetim se one gluhonijeme bakice, sjetim se jednog Ivana... pa ima ih (osmjeh mi se vrati na lice), hvala ti Oče i hvala ti tata, nije uzalud!
Međutim ubrzo mi osmjeh s lica sklanja dobroznana misao izbora zbog koje u prvi mah i nisam mogao zaspati. Zlo koje kuca na vrata, koje samo čeka tu nedjelju pa da provali kroz njih i prožme svaki pedalj Lijepe nam naše, da naše siromahe oglođe do kosti, a lijenčine i neradnike dalje hrabri! «Zašto se ti brineš?» Pa ne brinem se zbog sebe (povisih ton misli), brinem se zbog nas, ima ljudi koji ne zaslužuju to što ih čeka! «Ali što se ti sekiraš, ako si ljudi žele loše, što ti tu možeš?» Žao mi je onih koji si ne žele loše, međutim malo ih je, bojim se da ih Mrak ne svlada! Nema pitanja, moj nad ja šuti, čudno mi je to, ne snalazim se u toj situaciji, pa mu ja postavlja(m) pitanja! Što čovjeku mora biti, zar je ideologija toliko primamljiva da sam sebi čini zlo? Zašto si ljudi žele oporezovati svoju kućicu i svoje dvorište, jedinu imovinu koju imaju? Zašto u Hrvatskoj ima više mobitela nego li stanovnika, a kukamo da nam je loše? Zašto imamo milijun i pola automobila, a teško nam je? Zašto više nije in nositi majicu od 50 kuna, a kukamo da jedva živimo? Zašto umirovljenik na Stradunu pije kavu, a javno kuka da nema novca? Zašto pojedinci otvaraju tvrtke u Sloveniji, a govore o Hrvatskoj? Zašto neki pljuju po braniteljima, a bili su na Listi za jedinstvenu Jugoslaviju? Zašto neki pljuju po Hrvatima u BiH, a studirali su kad su ti mladići ginuli za domovinu? Očito ljudi s poboljšanjem standarda postaju objesniji, licemjeri postaju glsniji, uzimaju si prava biti Bogom i suditi druge?
Prolazi mi kroz glavu i ljutnja na Sanadera, pa jesi li morao BDP per capita povećati na rekordnih 8071 USD, jesi li morao stopu nezaposlenosti smaniti na rekordnih 14,3%, jesi li morao prosječnu plaću povećati na rekordnih 4824 HRK?
Više je nego jasno da ljudima ne treba toliko, da su navikli imati bonove za gorivo, ići po krpene pelene u Njemačku i kupiti 20dag kave mjesečno? Ljudi žele plaćati porez na imovinu, a ako ne mogu platiti, oni žele prodati imovinu kako ne bi plaćali porez. Ljudi se žele drogirati, a ne raditi; ne žele učiti o vjeri jer ih ona sputava u slobodnom življenju; oni žele sojuze umjesto gospodarskih zona i srednjeg i malog poduzetništva; oni žele jakog hrvatskog seljeka s jutrom kukuruza i pšenice te dvije krave umjesto okrupnjivanja zemljišta? Tišina... Odgovora nema, a meni je pitanje ponestalo! Odjednom se javlja nadja: «Ne pričaj gluposti! To ne žele ljudi, ne svi, to žele oni koji imaju osobnu korist i oni koji zbog ideologije ne razumiju ništa što nije ideološko! Na kraju dobro uvijek pobijedi zlo, to se zna!»
Hrvatskoj trebaju promjene, ali promjene načina razmišljanja i ponašanja, kako bi ralevantan podatak bio vrijedniji od percepcije, kako bi zdrav razum bio vredniji od ideologije i kako bi dobro bilo vrednije od zla!
